1. KOHERENCIJA – COHERENCE
(lat. cohaerentia - kvačilo, veza)
1. u fizici - vremenski konzistentan tok više oscilatornih ili talasnih procesa;
2. u psihijatriji – koherentnost, doslednost, logičko mišljenje.
Izvor: Zhmurov V.A. Velika enciklopedija psihijatrije. 2012
Bilo je to mnogo više od ideje da se napravi koncert. Pre svega, to je bio test logike i koherentnosti razmišljanja, test rezultata akcija, test doslednosti sa ljudima u blizini. Ali prvo stvari.
Seo sam u stolicu iza scene i napravio listu pesama. Koncert je trebalo da počne pre nekoliko minuta, ali svetlost koja je prolazila kroz pukotine na zavesi i buka koja je dolazila iz sale jasno su ukazivali na to da gosti još nisu stigli da zauzmu svoja mesta. Želeo sam da svu svoju muziku koju sam pripremio za ovo veče povežem u jednu celinu što je moguće čvršće. Ispričati priču. Šta sam hteo da stvorim? Magic. Osetiti svakog gosta, muzikom dotaknuti svako srce, podeliti nagomilane misli, emocije, iskustva. Uradite to što je moguće iskrenije, poštenije i otvorenije. Želeo sam da uobičajenu stvarnost pretvorim u bajku, doduše samo na sat i po.
Gledalište je bilo obojeno u ljubičasto, scena je utonula u sumrak i samo je klavir ostao obasjan tankim snopovima reflektora. Nisam namerno pripremao nikakve tekstove i govore – napamet naučene fraze i dežurne šale – ne nešto što doprinosi iskrenosti. Da li je bilo uzbuđenja? Uvek je tu, ali je odavno postalo kontrolisano i čak prijatno. Izašao sam na scenu i pozdravio publiku. Reflektori su beskompromisno zaslepili, nikog nisam video, ali sam već u tom trenutku sve osetio.
Prvi dodiri na dugme, prvi zvuci klavira - i kao da je samo vreme promenilo brzinu svog toka... I odmah je sve došlo na svoje mesto, a na kraju je ispalo na najbolji mogući način. Nisam mogao ni da zamislim. Korežija se manifestovala na 100% - od svakog gledaoca je primljena neopisiva količina topline, svetlosti i podrške. Kao odgovor, dao sam svu svoju energiju bez traga. Poseban ishod, važan rezultat ovog događaja je jasnoća i razumevanje s kim sam dalje na putu, a sa kim nisam. Tako sam, zahvaljujući ovom događaju, ne samo pronašao i izabrao svoj put, već sam i napravio najvažniji korak na njemu. A uz to je došlo i razumevanje činjenice da će te svaki novi korak primorati da ostaviš za sobom deo svog prošlog života. Ali siguran sam da su ove posledice sastavni deo svakog kretanja napred.
Hteo sam da napravim bajku i uspeo sam. Pokušaću da vam ispričam na ovom blogu...
(lat. cohaerentia - kvačilo, veza)
1. u fizici - vremenski konzistentan tok više oscilatornih ili talasnih procesa;
2. u psihijatriji – koherentnost, doslednost, logičko mišljenje.
Izvor: Zhmurov V.A. Velika enciklopedija psihijatrije. 2012
Bilo je to mnogo više od ideje da se napravi koncert. Pre svega, to je bio test logike i koherentnosti razmišljanja, test rezultata akcija, test doslednosti sa ljudima u blizini. Ali prvo stvari.
Seo sam u stolicu iza scene i napravio listu pesama. Koncert je trebalo da počne pre nekoliko minuta, ali svetlost koja je prolazila kroz pukotine na zavesi i buka koja je dolazila iz sale jasno su ukazivali na to da gosti još nisu stigli da zauzmu svoja mesta. Želeo sam da svu svoju muziku koju sam pripremio za ovo veče povežem u jednu celinu što je moguće čvršće. Ispričati priču. Šta sam hteo da stvorim? Magic. Osetiti svakog gosta, muzikom dotaknuti svako srce, podeliti nagomilane misli, emocije, iskustva. Uradite to što je moguće iskrenije, poštenije i otvorenije. Želeo sam da uobičajenu stvarnost pretvorim u bajku, doduše samo na sat i po.
Gledalište je bilo obojeno u ljubičasto, scena je utonula u sumrak i samo je klavir ostao obasjan tankim snopovima reflektora. Nisam namerno pripremao nikakve tekstove i govore – napamet naučene fraze i dežurne šale – ne nešto što doprinosi iskrenosti. Da li je bilo uzbuđenja? Uvek je tu, ali je odavno postalo kontrolisano i čak prijatno. Izašao sam na scenu i pozdravio publiku. Reflektori su beskompromisno zaslepili, nikog nisam video, ali sam već u tom trenutku sve osetio.
Prvi dodiri na dugme, prvi zvuci klavira - i kao da je samo vreme promenilo brzinu svog toka... I odmah je sve došlo na svoje mesto, a na kraju je ispalo na najbolji mogući način. Nisam mogao ni da zamislim. Korežija se manifestovala na 100% - od svakog gledaoca je primljena neopisiva količina topline, svetlosti i podrške. Kao odgovor, dao sam svu svoju energiju bez traga. Poseban ishod, važan rezultat ovog događaja je jasnoća i razumevanje s kim sam dalje na putu, a sa kim nisam. Tako sam, zahvaljujući ovom događaju, ne samo pronašao i izabrao svoj put, već sam i napravio najvažniji korak na njemu. A uz to je došlo i razumevanje činjenice da će te svaki novi korak primorati da ostaviš za sobom deo svog prošlog života. Ali siguran sam da su ove posledice sastavni deo svakog kretanja napred.
Hteo sam da napravim bajku i uspeo sam. Pokušaću da vam ispričam na ovom blogu...